Dakle,ljubav!!!Postoji ona prijateljska,bratska,
roditeljska,ali i ona između cure i dečka.Ova koju sam posljednju navela
je upravo ona koja uzrokuje najviše boli.Ponekad,kada smo u vezi čini
nam se sve savršeno no to savršensto brzo prođe,kako je i došlo,u
roku par minuta.Neki sigurno misle kako ja nisam prava osoba koja
bi mogla pričati o nesretnoj ljubavi,ali svatko tko me duže pozna zna
da sam upravo ja ispravna osoba.E,pa vidite!!Ja sam prije,otprilike,
godinu dana vjerovala upravo u "ono"savršenstvo.Nikome,osim
tom dečku nisam vjerovala,nisam htjela.Ta me ljubav...zaslijepila.
Kako se kaže:"Nisam vidjela prst red nosom".Upravo taj dečko,upravo
me on odveo u taj svijet prave ljubavi.One sretne,ali i bolne ljubavi.
Bili smo stvarno jako dugo zajedno,i onda je došao taj dan.Kao da
se neka magla maknula ispred mojih očiju i napokon sam mogla
normalno vidjeti,vidjeti ono što prije nisam htjela.Tada mi
ljubav nije imala nikakvog značenja.Bojala sam se ponovo,onako
iskreno,zaljubit,ali onda sam malo bolje razmislila i za sada se ne
kajem što sam odlučila pružiti si mogućnost da ispočetka spoznam
što je to prava ljubav.Jedini ožiljak,nakon te moje "prave" ljubavi
je to što niti jednom dečku ne mogu u potpunosti vjerovati.
Ako mislite da vam pričam bajku,nije tako.Čak i osoba koja
baš i ne vjeruje u ljubav,mi je rekla:"Marija,pa ti si njega
stvarno voljela".Evo,bit ću iskrena!Jesam,voljela sam ga i ne
želim ga sada mrziti niti loše pričati o njemu jer,iako me jako
povrijedio,znam da me barem jednom netko i iskreno volio.
Marija
|